Promovirana knjiga o barbanskim i proštinskim “evakuircima”

Predstavljanjem knjige mlade 26-godišnje povjesničarke Samante Paronić “Logori smrti – potresna stvarnost barbanskih i proštinskih ‘evakuiraca’ (1914.-1918.)”, preksinoć je u dobro popunjenom holu barbanske osnovne škole započeo drugi, završni dan Memorijala Petra Stankovića, posvećen ovom poznatom barbanskom svećeniku, znanstveniku, povjesničaru i piscu (1771 – 1852), ove godine naslovljen “Barban u srcu”.
Vlakovima za stoku
– Zašto sam se odlučila za ovu temu? To je bilo prisilno napuštanje domova. Nakon odluke austrougarskih vlasti izazvane procjenom o napadu Italije, oko 60.000 Istrana je u teretnim vlakovima za stoku odvezeno u austrijske, ugarske, češke i moravske logore. Donedavno se ova tema nalazila na marginama znanstvenog istraživanja, a njome su se bavili povjesničari Andrej Bader i Davor Mandić, kazala je Samanta Paronić.
U prenapučenim logorima mnogi su izgubili živote zbog gladi, loših higijenskih uvjeta i posebno zaraznih bolesti. Umrlo je oko 5.000 Istrana, a oni koji su se vratili, došli su izgladnjeli i izmučeni na zapuštena imanja i razrušene domove. Uz arhivsko gradivo, posebno župne arhive Barbana i Krnice, temeljni su joj izvori bile onodobne novine Hrvatski list, Polaer Tagblatt i Naša sloga.
Premda su se “evakuirci” vraćali u Istru do veljače 1919. godine, u ožujku 1916. među prvim povratnicima nalazili su se i mještani Barbana i Krnice, a ubrzo su se vratili i oni iz Raklja, dok je o sudbini Proštinara odlučila sočka fronta, odgodivši njihov povratak sve do listopada 1918. godine. O knjizi Logori smrti” pohvalno su govorili njeni recenzenti prof. dr. sc. Nevio Šetić i prof. dr. sc. Slaven Bertoša, a prije njih povjesničar dr. sc. Stipan Trogrlić.
O rakljanskoj frazeologiji govorile su u nastavku dr. sc. Lina Pliško i Romana Percan. O čakavskoj frazeologiji još nema rječnika, a od kraja 80-ih godina naovamo analizirao se jezik Balotinih pjesama. One su zasad zabilježile 800 rakljanskih frazema, a ti su frazemi, zaključile su, nastali na folklornim, običajnim, religijskim i sveukupnim životnim iskustvima i suodnosima ljudi koji stoljećima sužive na ovim prostorima. U govoru ostaju one sveze riječi i značenja koja su najslikovitija, najosmišljenija, ali i prihvaćena od najvećeg broja govornika.
Barbanski statut
Pored njih, mag. Matija Drandić govorio je o povijesti Barbanskog statuta, Slaven Bertoša o Sutivancu u Uskočkom ratu prema epizodi iz 1616. godine, Samanta Paronić obradila je podatke iz matičnih knjiga vjenčanih od 1815. do 1821., prof. Marko Jelenić Barbanštinu u godinama smrtnosti od 1821. do 1841; o Župi Barban i agrarnoj reformi 1945.-1946. izlagao je dr. sc. Stipan Trogrlić, a prof. Iva Kolić o Antifašističkoj fronti žena, s posebnim osvrtom na Barbanštinu.
Prvog dana, uz predstavljanje IV. sveska zbornika “Barbanski zapisi”, dipl. ing. arh. Anton Percan govorio je o palači obitelji Stanković u Barbanu, mag. educ. Denis Kontošić o Stankoviću kao pjesniku, dr. sc. Sandro Cergna o Stankovićevom zanimanju za ihtiologiju, učitelj Lucijan Benković o don Luki Kircu, barbanskom župniku od 1887. do 1895., a prof. Josip Šiklić o stanovništvu Barbana prema popisima iz 1531. i 1945. godine.
Koliko košta uvala Blaz?!
Prof. dr. sc. Lenko Uravić s pulskog Fakulteta ekonomije i turizma “Dr. Mijo Mirković” i njegova mlađa kolegica mag. oec. Roberta Kontošić, predstavivši model valorizacije uvale Blaz, istaknuli su njenu “nevjerojatnu razvojnu mogućnost”, i to i za Barban i za Marčanu i za Labinštinu. Njen sjeverni dio pripada barbanskoj, a južni marčanskoj općini. Od prapovijesti je zbog brojnih izvora pitke vode uvala Blaz puna života; svi su izvori izdašni, od 300 do preko 2.00 litara u sekundi. Uvalu Blaz su zvali i uvalom mlinova; postojalo je minimalno pet mlinova, a prvi zapis koji dokumentira mlinove, konkretno kupoprodaju jednog mlina, potječe iz 1572. godine.
U toj je uvali moguća izgradnja turističkih sadržaja u smjeru ekskluzivnih vila (kojih uokolo već ima), lovnog i ribolovnog turizma, zone sportova i rekreacije, seoskog turizma s restauriranim mlinovima te marine, a Uravić za potonju spomenuo lokaciju kamenoloma u Raklju, uz poštivanje svih ekoloških kriterija.
– Uvalu Blaz su u ratnim godinama razgledali prvi ljudi tvrtke Neckermann i nizozemske kraljevske aviokompanije KLM, te nas u hotelu ‘Histria’ zatim pitali: “Što to košta?” Oni bio to doslovno kupili, no nije bilo riješeno vlasnički odnosi, postojalo je društveno i privatna vlasništva, kazao je Uravić.

(Zoran ANGELESKI)

Objavljeno: 28.02.2016

Petar Stanković – jedan od najuglednijih Istrana u Europi

Ovogodišnji Memorijal Petra Stankovića naslovljen “Barban u srcu” održava se danas i sutra, 25 i 26. veljače, u barbanskoj osnovnoj školi. Tim smo povodom razgovarali s jednim od njegovih organizatora, prof. dr. Slavenom Bertošom sa Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli.

– Memorijal Petra Stankovića postao je tradicionalna manifestacija krajem veljače. Kako je krenula inicijativa za revalorizacijom i ponovnim predstavljanjem lika i djela tog velikog intelektualca?
– Poticaj je krenuo 2010. od strane načelnika Općine Barban Denisa Kontošića koji me zamolio može li za potrebe sastavljanja tekstova o prošlosti Barbana i njegovog područja iskoristiti i moje do tada objavljene radove. Poviješću Barbana bavim se, naime, više od 20 godina i imam petnaestak objavljenih znanstvenih priloga, a upravo je tiskana i moja knjiga “Barban i mletački Loredani. Život u pokretu, ljudi i događaji” koja će službeno biti predstavljena na proljeće. Na zajedničkim je susretima koji su uslijedili zaključeno da je Barbanština kraj vrlo bogate i zanimljive prošlosti koju bi valjalo pokazati javnosti, ali i dalje znanstveno i stručno istraživati. Zato je načelnik predložio mogućnost organiziranja godišnjih skupova na kojima bi sudjelovali istraživači različitih struka i profila, ali i svi ljubitelji barbanske prošlosti.
Kao datum skupa određena je obljetnica rođenja poznatog barbanskog kanonika, erudita i polihistora Petra Stankovića, 24. veljače 1771. Glavni organizator i pokrovitelj skupa je Općina Barban, a uz nju suorganizatori su Župa sv. Nikole u Barbanu, Turistička zajednica Barban i Osnovna škola Jure Filipovića, u čijem se prostoru susreti svake godine i održavaju. Kao veliki ljubitelj zavičajne prošlosti, vrlo sam se rado prihvatio uloge voditelja znanstvenog skupa i glavnog urednika pripadajućeg zbornika radova nazvanog “Barbanski zapisi”.

– Koji je cilj ovoga znanstvenog skupa?
– Prvi memorijal Petra Stankovića “Barban u srcu” održao se 2011., ali tada to još nije bio pravi znanstveni skup u punom smislu riječi. U zgradi donje, stare osnovne škole u Barbanu održao sam 25. veljače te godine predavanje pod naslovom “Crtice iz barbanske novovjekovne prošlosti”, a dan kasnije u sportskoj dvorani Osnovne škole Jure Filipovića bio je organiziran i zabavni dio. U mnogobrojnoj publici koja je slušala predavanje bili su porečki i puljski biskup mons. Ivan Milovan te župnik Župe sv. Nikole u Barbanu vlč. Mirosłav Paraniak, koji je potom postao i član uredništva zbornika.
Općinski je načelnik odmah pokazao ne samo veliki entuzijazam, zainteresiranost i želju da se memorijal organizira pod pokroviteljstvom i uz financijsku pomoć Općine Barban, već je i sam počeo istraživati teme koje su ga zanimale i o kojima je potom i govorio na svim idućim susretima. Cilj je znanstvenih skupova javnosti izložiti sve ono što je tijekom prošlosti o Barbanu i Barbanštini zabilježeno, manje u postojećim monografijama, a mnogo više u obliku različitih segmenata razasutih po mnogobrojnim radovima i prilozima, a potom okupiti skupinu stručnjaka, s različitih znanstvenih polja, koji bi vlastitim angažmanom proučili i potom na memorijalima predstavili svoja istraživanja. Do sada se održalo šest znanstvenih skupova, a objavljena su četiri zbornika s više od 1.100 stranica teksta o ovom vrlo lijepom i zanimljivom dijelu Istre.

– Koji su sve aspekti Stankovićeva stvaralaštva predstavljeni tijekom dosadašnjih izdanja?
– Svaki znanstveni skup započinje najprije izlaganjima o Petru Stankoviću, a potom slijede ostale povijesne, arheološke, jezikoslovne, književne, gospodarske i druge teme. Na dosadašnjim susretima govorilo se o Stankoviću kao arheologu, o njegovom doprinosu proučavanju puljskog amfiteatra i o jeziku njegovog “Kratkog nauka karstijanskoga” (2012.), potom o pismima Petra Stankovića u rukopisnom fondu Accademie dei Concordi u Rovigu, o njegovim radovima s područja agronomije, o njegovom prijevodu na čakavsko narječje starog soneta na istriotskom dijalektu te o stilskim figurama u zbirci pjesama “Versi del canonico Pietro Stancovich” (2013.). Bilo je riječi i o imovini Stankovićevih na Barbanštini i njegovoj tužbi protiv kanonika Petra Feretića 1806. (2014.), kao i o kanonikovoj ostavštini u Sveučilišnoj knjižnici u Puli, crkvenim prilikama u Župi Barban prema njegovom zapisniku iz 1830., o rimskim akveduktima P. Stankovića te o njegovom pedagoškom radu (2015.). Većina tih priloga može se pročitati u “Barbanskim zapisima”.

– Petar Stanković bio je veliki intelektualac o čijem radu šira javnost do nedavno nije puno znala.
– Petar Stanković/Pietro Stancovich nedvojbeno je bio jedan od najuglednijih Istrana u Europi u prvoj polovici XIX. stoljeća, ali se zanimanje za njegovo djelo pojavilo tek u drugoj polovici XX. stoljeća. On i njegov rad dobro su poznati u znanstvenim i stručnim krugovima, ali i među lokalnim žiteljstvom, posebice Pazinštine, odakle je potjecala njegova razgranata obitelj, te Barbanštine, gdje je živio cijeli život te tamo i počiva na mjesnom groblju sv. Križa. Volio je putovati, sudjelovati na znanstvenim susretima, održavao je veze s mnogim uglednim osobama. Bio je član niza znanstvenih i umjetničkih, pretežito georgičkih akademija i društava. Ono što se o Stankoviću ni danas ne zna najviše se odnosi baš na njegovu suradnju s mnogobrojnim kulturnim ustanovama, poglavito u inozemstvu. Osim arhiva Accademie dei Concordi u Rovigu, koji je 90-ih godina pregledao prof. dr. Miroslav Bertoša, nisu, naime, uopće poznati arhivi ostalih akademija, a znamo da je broj onih s kojima je Stanković surađivao i s čijim se članovima i osobno dopisivao bio priličan.

– Možete li nam nešto reći o posebnostima ovogodišnjeg izdanja i novim publikacijama koje prate ovaj skup.
– Svaki se novi znanstveni susret barem po nečemu razlikuje od prethodnog, pa je to slučaj i ove godine. Uz uobičajeno predstavljanje zbornika, govorit ćemo i o jednoj novoj knjizi, a imamo i nekoliko izlagača koji do sada nisu nastupali na našem skupu. Teme naših ovogodišnjih susreta, prvi dan skupa, bit će vezane za Petra Stankovića: Anton Percan govorit će o palači obitelji Stanković u Barbanu, Denis Kontošić o Stankoviću kao pjesniku, a dr. Sandro Cergna o Stankovićevom zanimanju za ihtiologiju, što se uočava iz pisama koje je uputio Giandomenicu Nardu u Veneciju. Nakon kratkog predaha, uslijedit će izlaganje Lucijana Benkovića o don Luki Kircu, barbanskom župniku od 1887. do 1895., dok će profesor Josip Šiklić obraditi stanovništvo Barbana prema popisima iz 1531. i 1945.
Preostala izlaganja uslijedit će drugi dan skupa: dr. Lina Pliško i Romana Percan govorit će o rakljanskoj frazeologiji, prof. dr. Lenko Uravić i Roberta Kontošić predstavit će model valorizacije uvale Blaz, Matija Drandić pričat će o povijesti Barbanskog statuta, a ja o Sutivancu u Uskočkom ratu prema epizodi iz 1616. Samanta Paronić obradit će potom podatke iz matičnih knjiga vjenčanih od 1815. do 1821., Marko Jelenić Barbanštinu u godinama smrtnosti od 1821. do 1841., dr. Stipan Trogrlić govorit će o Župi Barban i agrarnoj reformi 1945.-1946., a Iva Kolić o Antifašističkoj fronti žena s posebnim osvrtom na Barbanštinu.
Prvi dan skupa predstavit ćemo IV. svezak zbornika “Barbanski zapisi”, u kojem će biti objavljeni svi prilozi s prošlogodišnjeg susreta. O zborniku će govoriti profesor Josip Šiklić, a o prikupljanju tekstova i važnosti ovog izdanja govorit će Denis Kontošić, načelnik Općine Barban i ja kao glavni urednik.
Drugi dan skupa započet će s predstavljanjem knjige mlade povjesničarke Samante Paronić “Logori smrti. Potresna stvarnost barbanskih i proštinskih ‘evakuiraca’ (1914.-1918.)”, koju je nedavno tiskala izdavačka kuća Geaidea iz Pule. Uz autoricu i općinskog načelnika Kontošića, o knjizi će govoriti njezini recenzenti prof. dr. Nevio Šetić i ja. Za područje Barbanštine i Proštine ovo je prvo sustavno istraživanje i prva monografija o navedenoj problematici, koja donosi niz novih podataka otkrivenih i zapisanih upravo autoričinom marljivošću. Knjiga je važna i zato jer je tiskana prigodno, odnosno baš u godinama kada se obilježava stogodišnjica Prvog svjetskog rata.

– Kakvi su planovi za budućnost ovoga memorijala?
– Znanstvenim skupovima i zbornicima želja nam je ukazati na raznolike sastavnice bogate barbanske prošlosti koja u mnogim svojim aspektima još uvijek nije sustavno proučena, a postoje i mnogobrojne slabije poznate teme. Također, u budućnosti želimo proširiti istraživačke horizonte, otvoriti nova polja i nove teme te preko njih istaknuti nove rezultate suvremenih istraživanja.
Budući da suradnici Memorijala Petra Stankovića žive i rade u Istri, izvrsno je poznaju, pa je između ostalog i to nedvojbeno jamstvo kvalitete njihovih istraživačkih nastojanja, čemu ćemo pozornost posvećivati i u budućnosti. S obzirom na činjenicu da je Barbanština kraj iznimno bogate prošlosti, vrlo je vrijedno i pohvalno istaknuti činjenicu da Općina Barban i njezin načelnik svesrdno podupiru višestruka nastojanja za daljnjim multidisciplinarnim istraživanjima prošlosti, ali i sadašnjosti i budućnosti svojeg područja, brinući se o organizaciji i redovitom godišnjem održavanju znanstvenih skupova, a također i redovitom tiskanju pripadajućih zbornika. Budući da je Istra, općenito gledajući, područje s vrlo naglašenim interesom za zavičajnu prošlost i njezino proučavanje, važno je naglasiti da veliku ulogu u tome ima i Općina Barban.
Organizator skupa je Općina Barban, a suorganizatori TZ Barbana i OŠ Jure Filipovića.

(Vanesa BEGIĆ)
Objavljeno: 25.02.2016 | Glas Istre

 

Vilama Draguzeti i Rojnići više od milijun kuna iz IPARD-a

Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju obavila je nove isplate na osnovi odobrenih sredstava iz IPARD programa za završena ulaganja. Sredstva su, naime, odobrena u sklopu mjere 302 “Diversifikacija i razvoj ruralnih gospodarskih aktivnosti”, a ovoga su puta usmjerena na dvije investicije u turizmu na području Istarske županije.
Tako je putem tog predpristupnog fonda Europske unije, korisniku Vila Draguzeti na području Općine Barban isplaćeno je 559.784 kuna za izgradnju i opremanje tradicionalne kuće za odmor s bazenom. Također, sredstva u iznosu od 560.437 kuna su isplaćena i Vili Rojnići d.o.o. koja je sredstva dobila za izgradnju objekata za pružanje turističkih i ugostiteljskih usluga. U Agenciji za plaćanja u poljoprivredi navode da je ovim ulaganjima dodatno obogaćena turistička ponuda istarskog poluotoka.

(D. B. P.)

Objavljeno: 04.02.2016 | Glas Istre

Poslovna zona u kojoj žele raditi poduzetnici iz cijele Hrvatske

U poslovnoj zoni Barban – Krvavci koja se prostire na deset hektara na križanju zaobilaznice naselja Barban i županijske ceste Barban – Vodnjan, smještena su proizvodni pogoni tvrtki IZO, ABS, obrta Auto Baggio, te solarna elektrana zagrebačke Amnis energije koja je u vlasništvu Austrijanca Wernera Schoissengeiera. No, dovršava se izgradnja i mnogih drugih objekata, pa će uskoro u ovoj prostranoj zoni, opremljenoj svom potrebnom infrastrukturom, početi poslovati i autoservis Filipović, tvrtka koja proizvodi pesticide Barbancommerce i pulski drvoprerađivač Meritum Nova. No, postoji i interes mnogih drugih poduzetnika iz Istre i drugih dijelova Hrvatske koje ova zona privlači ne samo zbog povoljne cijene, nego i lokacije, kojoj gravitira Puljština. Osim toga, blizu je luka Raša, odakle roba može krenuti na daleka tržišta.
Roba se izvozi u Kinu, Egipat i Vijetnam
Denis Kontošić, načelnik Općine Barban i pokretač cijelog projekta, podsjeća da se od 2002. do 2009. čekalo da država ustupi Općini 7,5 hektara zemljišta za 70.000 kuna, a dodatno je s privatnim vlasnicima dogovorena zamjena još oko tri hektara zemljišta. Zona je otvorena 2009. godine, projekt je prepoznalo i Ministarstvo poduzetništva i obrta koje je usmjerilo četiri milijuna kuna u kompletnu komunalnu infrastrukturu, dok je Općina o vlastitom trošku očistila teren koji je bio nepristupačan, pretvoren u divlji deponij i pun raslinja.
– Prva faza obuhvatila je deset hektara: pod krovom je šest objekata, od kojih tri već posluju, a radi se o ukupno sedam investicija, računamo li i solarnu elektranu koja radi od siječnja 2014. uz snagu od 600 kilovata. Preostalo je još 6.000 kvadrata zemljišta od kojeg je investitor odustao nakon što je pala cijena poticaja, a kanio je izgraditi još 400 kw. To je zemljište Općina stoga prodala Stolariji i pilani Ratković iz Varaždinskih Toplica, objašnjava Kontošić te dodaje da će pilana svoje proizvode preko luke Raša izvoziti na daleka tržišta Kine, Egipta i Vijetnama. Oni već sada izvoze na ta, ali i druga tržišta: prema Istri iz Varaždinskih Toplica svaki dan stiže šest šlepera s robom, veli načelnik.
Podsjeća da je prvi pogon 2013. otvorio IZO, a nakon njega ABS koji je ovdje od kolovoza 2014.
– Postoji još zainteresiranih investitora, međutim, još nismo uspjeli riješiti zemljišne probleme, a riječ je o granici katastarskih općina bez koje ne možemo definirati parcelu, objašnjava Kontošić.
U drugoj i trećoj fazi zona će dobiti još 20 hektara koji će se nadovezati uz postojeću, a u idućih mjesec dana održat će se javna rasprava o UPU-u vezanim upravo za ovu dogradnju, napominje načelnik.
U ABS-u zaposleno ukupno 110 radnika
Najimpozantniji pogon u ovoj zoni na čak 6.000 kvadrata u kojem je zaposleno 40-ak radnika otvorila je tvrtka ABS koja se bavi proizvodnjom PVC i aluminijske stolarije te termoplan stakla. Vlasnik Armando Stanišić, kojeg je CROMA proglasila poduzetnikom 2015. godine, kaže nam da je osnovni razlog dolaska u ovu zonu bilo širenje poslovanja, te povoljni uvjeti. Tvrtka, naime, ima pogon i u Kukurinima gdje je postalo pretijesno, pa je bilo nužno otvaranje nove hale u koju je uloženo pet milijuna eura. Stanišić je iz Pićna, gdje je prvotno želio izgraditi halu, no ondje nije bilo poslovne zone, a Lupoglav mu nije odgovarao zbog mogućeg nedostatka radne snage koja pak gravitira Barbanu.
– Server je u Kukurinima, a ovdje u hali nalaze se CNC strojevi za numeričko upravljanje. Radniku na računalo stigne radni nalog iz tehničke pripreme, dijelovi se umeću u stroj koji onda odrađuje posao, veli Stanišić koji u oba pogona zapošljava 110 radnika. Nikada im nisu kasnile plaće, “makar za plaće motao dignuti kredit”, niti je tvrtka bila u blokadi.
ABS pokriva hrvatsko tržište, a 45 posto proizvoda izvozi u države Europske unije. Problemi s naplatom postoje i ovdje i vani, veli Stanišić i napominje da treba biti oprezan i paziti s kim radiš jer te nikakva institucija ne štiti. Tvrtku je u dobi od 42 godine osnovao u nepovoljno doba, ratne 1994., kada su mnoga poduzeća propadala, među ostalim i ono u kojem je i sam bio zaposlen.
Hale se proširuju na sve strane zone
Pored ABS-ove hale dovršava se pogon Meritum Nove, a iza njega prostiru se kolektori solarne elektrane. Tvrtka IZO u barbanskoj zoni ne proizvodi slastice, nego strojeve i opremu za prehrambenu industriju. Voditelj prodaje Elvis Draguzet kaže nam da su ovdje tri godine, hala se prostire na tisuću kvadrata, a isto toliko prostran je i pogon u Balićima.
– Namjeravamo se širiti, dograditi još 1.000 kvadrata, a tada ćemo vjerojatno i zapošljavati. Ovdje je zasad zaposleno 15-ak radnika, a u Balićima 70-ak. Odlučili smo se za ovu zonu zbog povoljnih uvjeta gradnje, krenuli smo s kupnjom zemljišta, Balići su blizu, udaljeni deset kilometara, a ondje nije bilo mogućnosti širenja. Ideja je da ondje ostane proizvodnja kolača, veli Draguzet te napominje da se 60 posto proizvedene opreme izvozi, a 40 posto plasira na domaće tržište. Ističe da vani nema problema s naplatom. Stoga će sutra izlagati na sajmu u Riminiju gdje mogu sklopiti konkretne poslove s inozemnim partnerima.
Dobri uvjeti Općine
U zoni još posluje autolimarski i autolakirerski obrt Auto Baggio u kojem, osim vlasnika Draženka Bariše, radi još jedan radnik. I Bariša napominje da su presudni bili dobri uvjeti koje mu je ponudila Općina, pod uvjetom da u roku od dvije godine hala bude pod krovom. Gradnja je počela 2010. a završena lani. Planira proširiti posao te ove godine zaposliti još tri radnika.

(Mirjana VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ)

Sjećanje na Šajine: Bio je to pomor civila, ali i obitelji

Oko jedne ure u noći nacifašisti su opkolili selo jer su Šajinci rekli ne fašizmu. Ubijeni su stari i dica. Šajini su u četiri ure ujutro bili u ognju. Nad nedužnim civilima počinjen je ratni zločin, ali nisu im ubili radnički i težački ponos, jer su njihovi sinovi i kćeri izvojevali slobodu koju i danas uživamo, rekao je Mirko Bulić, općinski vijećnik iz Šajina, na današnjoj komemoraciji u Društvenom domu gdje su se mještani i njihovi gosti prisjetili sumještana pobijenih u zločinačkom pohodu njemačke vojske i fašista 9. siječnja 1944.
Prije 72 godine, u noći između 8. i 9. siječnja, nacifašisti su poharali Šajine, ubili 54 mještana i zapalili selo, produživši dalje do Bokordića na području općine Svetvinčenat, gdje su stradala još 22 seljanina, a desetak ih je odvedeno u konclogore. Za Bokordiće se pričalo da su ih greškom spalili, ali mještani okupljeni na komemoraciji u Šajinima pričaju nam da nije bilo greške kad su s nacifaštistima bili domaći vodiči.
Nakon kapitulacije Italije, pojašnjavaju, ovdje je ostalo talijanskih fašista iz garnizona u Vodnjanu i priključili su se Nijemcima iz Pule i s domaćim vodičima krenuli na civile. Jednog izdajnika ljudi su prepoznali, pet-šest godina prije toga otišao je iz Šajina i živio u Galižani. On je došao s tom vojnom škvadrom.
– Pomor civilnog stanovništva, staraca, žena i djece najgore je što se u ratu može desiti, a to je ono što je donijela Rommelova ofenziva. Šajini su bili početak, jer je poslije stradala Lipa u Primorsko-goranskoj županiji, a u Istri Bokordići, Sutivanac, Gajana… Šajini su spaljeni, ostalo je 120 djece bez jednog ili oba roditelja, bio je to pomor civila, ali i obitelji. Znamo da je tada partizanski pokret rastao i da su vođe tog pokreta bile iz ovog dijela Barbanštine, 20-ak dana prije ovog zločina tražilo se da se oni predaju, ali ih ljudi nisu htjeli izdati, rekao je barbanski načelnik Denis Kontošić, obraćajući se okupljenima na komemoraciji.
Podsjetio je da spomen-soba, otvorena u Društvenom domu u Šajinima na 70. godišnjicu stradanja sela, čuva ovu povijest koju mlade generacije ne smiju nikad zaboraviti. Objavljena je i knjiga “Stradanje sela Šajini”, ali, upozorio je Kontošić, o tome nema bilješke u Istarskoj enciklopediji. A u Šajinima je poginula polovica seljana, 70 posto kuća je spaljeno.
– Samo Istra, i to povijesno-geografski gledana, u Drugom svjetskom ratu imala je 17 tisuća žrtava, poginulo je 6.000 boraca, a više od 5.000 ih je skončalo u konclogorima, među ostalima i u fašističkim pećima u Rižarni. Cijenimo borce u Domovinskom ratu, ali ne damo ni za dlaku da su zaslužniji od antifašističkih boraca za slobodu Hrvatske.
Već 25 godina vodimo bitku s ekstremnom hrvatskom desnicom. HDZ-ovac Miljan Brkić pita našeg ministra turizma Darka Lorencina jeste li vi u hrvatskoj ili talijanskoj regiji!? A Istrani su uspjeli kroz 13 stoljeća sačuvati svoj identitet i materinski jezik, i to u prostorima pod tuđinskom vlašću, i zaslužuju itekako poštovanje. To sam rekao i predsjedniku Tuđmanu 1993. kad nas je na prijemu u Zagrebu uvrijedio rekavši da mi Istrani nemamo dovoljno nacionalne svijesti, kazao je predsjednik istarskog SABA-a Tomislav Ravnić.
Lijep program u Društvenom domu izveli su učenici Osnovne škole Barban, zbor i recitatori. Odavanje počasti nedužnim šajinskim žrtvama počelo je svetom misom u crkvi sv. Petra. Potom su na spomen-obilježju žrtvama fašističkog terora vijence položili i odali počast delegacija Mjesnog odbora Šajini predvođena predsjednikom Dragom Perešom, predstavnici Općine Matulji i Šajinima bratske Lipe koja je poharana četiri mjeseca kasnije, zatim delegacije Bokordića, općina Barban i Svetvinčenat te udruga antifašističkih boraca i antifašista Istarske županije, Barbana, Savičente i Liburnije. Organizatori komemoracije su Mjesni odbor Šajini i Općina Barban.

(D. PALIBRK, snimio D. ŠTIFANIĆ)

dsti3192514.jpg.crop_display dsti3192506.JPG.crop_display dsti3192509.jpg.crop_display dsti3192510.jpg.crop_display dsti3192511.jpg.crop_display dsti3192512.jpg.crop_display

Pozicioniranje Južne Istre kao destinacije sa četiri zvjezdice

U prostorima pulske Turističke zajednice u ponedjeljak je predstavljena Strategija i operativni marketinški plan turizma Južne Istre do 2020. godine koju su zajednički pokrenule turističke zajednice klastera Južne Istre odnosno gradova Pule i Vodnjana te općina Fažana, Barban, Marčana i Ližnjan. Jedan od glavnih ciljeva izrade ovog dokumenta bio je definirati prednosti, izazove i konkretne proizvode na kojima treba raditi u narednom razdoblju te ih prilagoditi tržištu i potrebama gostiju ali i dodatnoj promociji cjelokupne destinacije.
Brzi iskoraci
Prema riječima direktorice Turističke zajednice Grada Pule Sanje Cinkopan Korotaj u izradu su bili uključeni svi dionici u turizmu – od predstavnika smještajnih kapaciteta, ugostitelja, trgovina, agencija, organizatora programskih aktivnosti i javne uprave. Ona je istaknula da je Južna Istra prema turističkom volumenu najjači turistički klaster, dodajući da je analiza pokazala kako smještajna struktura ne odgovora potencijalu.
– S obzirom na strukturu i kvalitetu turističkih atrakcija i dostupnost, prije svega zračne luke, u Južnoj Istri moguće je razmjerno brzo napraviti značajne iskorake u turističkim rezultatima. Također, napravili smo i anketu koja je pokazala da se svi dionici u turizmu slažu da su naša snaga prije svega priroda, kultura i raznolikost ponude smještaja, no ne i njegova kvaliteta, dok su kao slabosti naveli turističku infrastrukturu i međusobnu koordinaciju. Visoki konsenzus među anketiranima odnosi se na pozicioniranje Južne Istre kao destinacije više vrijednosti, odnosno destinacije s četiri zvjezdice, rekla je Cinkopan Korotaj.
Među ostalim, analiza je pokazala da je upravo turistička infrastruktura najslabija karika lanca vrijednosti cijelog klastera, a uz to se onda vežu i prosječna ponuda i kvaliteta objekata s hranom i pićem kao i ponuda autohtonih proizvoda. Iako je ponuda smještaja raznolika, nužno je povećati broj kvalitetnih objekata koji rade cijelu godinu, dok je promet karika s najvećim potencijalom brzog unapređenja. Kao strateška uporišta turizma Južne Istre navedeni su raznolikost ponude na području klastera, obilje vrijednog i slobodnog priobalnog prostora ali nedovoljno korištenje prirodnih resursa, snaga Pule kao glavnog urbanog centra Istre i početak novog doba u odnosima svih koji su vezani uz turizam.
Ljudski resursi
U samoj strategiji, Južna Istra definirana je kao turističko odredište za posjetitelje koji svoje doživljaje vole tražiti i sami oblikovati, a samo područje klastera je već desetljećima gospodarski orijentirano na turizam. Istaknuto je da su zbog brojnih razloga upravljački razvojni procesi u posljednjih 25 godina išli krivim smjerom. Tako se primjerice navodi da se izuzetan greenfield i brownfiled potencijal nije uspio privesti kraju ponajviše zbog neučinkovitosti države, političkih sukoba i lokalnog otpora.

(Danijela BAŠIĆ-PALKOVIĆ)
Objavljeno: 14.12.2015 | Glas Istre

 

Općine plaćale prazne autobuse

Općine plaćale prazne autobuse, linije preuzeli drugi prijevoznici

Grad Pula nedavnim je aktom gradonačelnika Borisa Miletića dao suglasnost za prijenos poslovnih udjela u Pulaprometu, čime Grad preuzima suvlasničke udjele od Općina Svetvinčenat, Barban i Marčana te od Grada Vodnjana. Oni su prepustili svoje udjele uz uvjet da Grad preuzme i obveze ovih jedinica lokalne samouprave prema pulskom lokalnom prijevozniku.

Pula tako preuzima udio Marčane od tri posto, nominalne vrijednosti od 151,5 tisuća kuna, te 92 tisuće kuna duga. Preuzima i udio Općine Barban nominalne vrijednosti od 101 tisuće kuna te dug od 322 tisuće.

Od Općine Svetvinčenat preuzima udio vrijedan 101 tisuću kuna te dug od 217 tisuća kuna. Najviše duguje Vodnjan, 1,4 milijuna kuna: i taj dug preuzima Grad Pula, kao i udio u suvlasništvu Pulaprometa vrijedan 454,5 tisuća kuna.

Prihvati li gradsko vijeće danas predloženi prijedlog, suvlasništvo Grada Pule u Pulaprometu porast će sa sadašnjih 71 na 86 posto. Općini Fažana ostaje jedan, Ližnjanu pet, Medulinu sedam, a Vodnjanu jedan posto udjela.

Direktor Pulaprometa Igor Škatar podsjeća da je Grad Pula lani donio odluku o podmirivanju pripadajućih nepodmirenih gubitaka iz perioda od 1996. do 2000. godine.

– Time je počeo proces kojim se poslovanje društva poboljšava odgovornim ponašanjem većinskog suvlasnika. Nadalje, u samom društvenom ugovoru stoji da član društva koji prestane koristiti njegove usluge istupa iz društva. Iako je i u ranijim razdobljima postojala želja za preuzimanje udjela, tek je ova poslovna godina to i omogućila, navodi Škatar te napominje da se ovime stvaraju
pretpostavke za skoro potpuno rješavanje svih nepodmirenih gubitaka iz prošlosti, a time i mogućnost nove procjene vrijednosti Pulaprometa koji će imati puno veću vrijednost od sadašnjih 5.050.500 kuna.

Na pitanje koliki su dugovi Pulaprometa, Škatar odgovara da su “preostali nepodmireni gubitci iz razdoblja od 1996. do 2000. raspodijeljeni na suvlasnike.

– Dakle, preostaje još dug Općine Ližnjan u iznosu od 811.063 kuna te Općine Medulin koji iznosi 696.475 kuna. Taj će se dio rješavati u budućem razdoblju u dogovoru s predstavnicima predmetnih jedinica lokalnih samouprava, najavljuje Škatar.

Pulapromet zbog nedovoljnog broja autobusa od 2001. ne vozi prema Svetvinčentu. Promet je zbog istih razloga u lipnju 2012. prekinut i prema Barbanu te Marčani. Red vožnje za Vodnjan se, međutim, neće mijenjati.

– Broj polazaka za Vodnjan obavlja se temeljem županijskih dozvola, a vidljiv je i na našoj internetskoj stranici. Za područje općina Fažana, Ližnjana i Medulina obavljamo prijevoznu uslugu također na temelju županijskih dozvola. Broj polazaka određen je brojem raspoloživih autobusa, ali i mogućnošću financijske podrške spomenutih jedinica lokalne samouprave, veli Škatar.

Denis Kontošić, načelnik Općine Barban, podsjetio je da su Pulaprometovi autobusi najčešće vozili prazni, a Općina je svejedno sufinancirala takav prijevoz.

– Problem je plaćati vožnju praznih buseva. Sada s Barbanštine autobusi Briona prevoze učenike srednjih škola do Pule i nazad, a te autobuse koriste i ostali mještani. Voze ujutro i popodne, to su dvije linije jedna iz Pule u smjeru Sutivanca, a druga prema Rojnićima i natrag. Najvažnije je da djeca stignu u školu, rekao je načelnik te podsjetio da je Uljanik u vrijeme kada je zapošljavao 10.000 ljudi davao radnicima bonamente za prijevoz i tada su busevi bili puni. Kada je umjesto karti počeo davati novac, ljudi su počeli ići na posao vlastitim automobilima, a busevi su ostali prazni. Autobusni je prijevoz nekad bio jak, kaže Kontošić te podsjeća da je Općina desetak godina sufinancirala prazne buseve.

(M. VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ; SNIMIO M. ANGELINI)

Objavljeno: 09.12.2015 | Glas Istre

 

Denis Kontošić gostovao u Udruzi slijepih

U prostorijama Udruge slijepih Istarske županije, prošlog je tjedna u radionici “Mi smo tu” gostovao Denis Kontošić. Osim što je načelnik Općine Barban on je i autor triju knjiga na čakavštini (“Suncu se ubrnut”, “Dim”, “Vorihi Dih”), a također je urednik 20-ak knjiga drugih autora čiji su radovi objavljeni u više od 40 knjiga. Članovima udruge pročitao je desetak svojih pjesama, a kako su pjesme zabavnoga karaktera, ujedno ih je i nasmijao.

Radionica “Mi smo tu” aktivnost je programa “Zaštita i unaprjeđenje kvalitete života slijepih osoba u Istarskoj županiji” koji u cijelosti financiraju istarske općine i gradovi, a provodi ga Udruga. Predsjednik Udruge Zlatko Kuftić i članovi Udruge zahvalili su Kontošiću na gostovanju uručenjem skromnogpoklona.

Kontošić se okušao i u igri pikada sa članom Udruge Radenkom Družetićem, potpuno slijepom osobom, te je Družetić pobijedio Denisa Kontošića.

Radionica se održala u povodu Međunarodnog dana osoba s invaliditetom, Zlatko Kuftić je ujedno upoznao Kontošića s obljetnicom postojanja Udruge slijepih Istarske županije, te se nada podršci gradova i općina Istarske županije, a naročito Istarske županije i Grada Pule. Jedna od aktivnosti u sklopu obilježavanja 65. obljetnice Udruge je i svečano otvorenje Kuće svjetla. Udruzi se još uvijek može pomoći pozivom na broj 060-988-988 čija cijena iznosi 6,25 ukjučujući PDV (cijena se odnosi i na fiksne i na mobilne mreže).

(S. Z. T.)

Objavljeno: 06.12.2015 | Glas Istre